Provedba propisa o okolišu i prostornom planiranju u Nizozemskoj ključna je za osiguranje održivog razvoja, zaštitu prirodnih vrijednosti i očuvanje kvalitete tla i vode. Izvršna zadaća uglavnom leži na nadzornim tijelima kao što su Agencija za okoliš, Inspekcija za okoliš i transport (ILT) te općine, uz podršku zakonodavstva poput Zakona o općim odredbama prava o okolišu (Wabo), Zakona o zaštiti okoliša i Odluke o prostornom planiranju. Međutim, kada se nacionalna i međunarodna poduzeća, njihovi rukovoditelji ili nadzornici, stečajni upravitelji ili javna tijela optuže za financijsko loše upravljanje, prijevaru, mito, pranje novca, korupciju ili kršenje međunarodnih sankcija, nastaju ozbiljne prepreke za učinkovitu provedbu. Ne samo da se svakodnevni nadzor i mogućnosti sankcioniranja podrivaju, već se i vjerodostojnost lanaca provedbe i povjerenje građana, nevladinih organizacija i investitora temeljito oštećuju. Slijedi dubinska analiza utjecaja svake od ovih nepočinstava na provedbu propisa o okolišu i planiranju u Nizozemskoj.
Financijsko loše upravljanje
Kada javne institucije ili javni pružatelji usluga odgovorni za nadzor pate od financijskog lošeg upravljanja, to dovodi do nedostatka nadzorne kapacitete i nedovoljnih resursa za uzorke inspekcija ili laboratorijske analize. Općina koja sustavno podcjenjuje svoj proračun za istraživanja tla može iznenada biti onemogućena u angažiranju laboratorija za pravovremeno završavanje istraživanja onečišćenja. Kao rezultat toga, prekršitelji ostaju nekažnjeni, a okolišna šteta i pravna nesigurnost se gomilaju. Tržišni akteri doživljavaju da neočekivana naknadna oporezivanja, odluke o sankcijama ili obveze sanacije postaju skupi i nepredvidljivi, zbog čega se nova politika može provoditi samo uz dodatna financijska jamstva, a projekti održive energije ili infrastrukture odgađaju se.
Prevara
Prevara unutar nadzornih tijela može dovesti do manipuliranih izvještaja o inspekcijama, izmišljenih kazni ili namjernog zadržavanja podataka o prekršajima. Primjer je službenik koji manipulira podacima o mjerenju zraka ili uzorcima vode kako bi izbjegao naknadne poreze, a formalno izvještavanje ne izaziva nikakve postupke nadzora. Takve prakse podrivaju vladavinu prava jer prekršitelji ostaju nekažnjeni. Kada prijevara izađe na vidjelo, slijedi ponovna procjena svih povezanih predmeta i suspenzija sankcija i mjera sanacije, što dovodi do domino efekta odgoda i potencijalnih oštećenja okoliša.
Mito
Mito može paralizirati praksu nadzora kada nadzornici primaju mito u zamjenu za neizvještavanje o prekršajima ili ublažavanje sankcija. U najgorem slučaju radi se o strukturalnim uplatama u zamjenu za izvještaje u kojima se ozbiljna kršenja okoliša smatraju “sporednim stvarima”. Kako kazne i upravne mjere prisile ne bi bile primijenjene, građani i organizacije za zaštitu okoliša gube povjerenje u sustav. S pravnog stajališta, otkrivanje mita znači da će odluke o sankcijama biti proglašene nevažećima, a novi predmeti nadzora morat će se procijeniti od početka, što donosi sve dodatne troškove i odgode.
Pranje novca
Pranje novca putem postupaka nadzora postaje vidljivo kada kriminalni tokovi novca budu integrirani u legitimne troškove nadzora – na primjer, bilježenjem neopravdano visokih faktura za sanaciju ili stvaranjem prijevarnih konstrukcija u planovima sanacije. Kada se pokaže da sredstva potiču iz ilegalnog izvora, jer tvrtka pod prijetnjom štete na svom imidžu povuče novac iz solventnih fondova za sanaciju, upravni suci mogu zaustaviti cijeli sanacijski zadatak i smatrati općine odgovornima za nemar. To dovodi do dugotrajnih pravnih postupaka i privremenog zaustavljanja nužnih sanacija, što trajno oštećuje okoliš i povećava društvenu zabrinutost.
Korupcija
Korupcija unutar nadzornih tijela ide dalje od sporadičnih mita i ukazuje na kulturu u kojoj su uzajamne usluge između političara i poduzeća norma. Na primjer, kada pokrajina dosljedno primjenjuje olakšane uvjete izdavanja dozvola za tvrtke koje doniraju političke stranke. Ova sustavna korupcija smanjuje prostor za nadzor jer neovisni nadzor se guši, a kritički izvještaji blokirani zbog prigovora na proračun. Kada se to otkrije, obično slijedi opsežna parlamentarna istraga, prijedlozi nepovjerenja i revizija zakona i propisa, kao i nužno ponovno ocjenjivanje svih prethodno donesenih odluka o nadzoru.
Kršenje međunarodnih sankcija
Nizozemske nadzorne vlasti također moraju osigurati poštivanje međunarodnih sankcija pri suradnji na prekograničnim projektima u području okoliša i infrastrukture. Kada javno tijelo ili privatna strana olakšava izdavanje dozvola sankcioniranim tvrtkama – na primjer u procesu obrade otpada ili rukovanja opasnim tvarima – to dovodi do trenutnog zaustavljanja svih povezanih aktivnosti nadzora od strane nacionalnih i europskih vlasti. Subvencije se povlače, dozvole se suspendiraju i izriču se kazne, što dovodi do naglog zastoja u tekućim projektima. Međunarodna reputacija Nizozemske kao pouzdane partnerice u trgovini okolišem i održivoj infrastrukturi ozbiljno je ugrožena.
