U nizozemskom okolišnom i prostornom pravu, preciznost i transparentnost su od ključne važnosti. Klijenti — bilo građani ili međunarodni ulagači — računaju na stabilnu i pouzdanu javnu upravu kako bi mogli provoditi svoje projekte bez neočekivanih rizika. Kada su vladina tijela ili tijela povezana s njima osumnjičena za ozbiljne nepravilnosti kao što su financijsko upravljanje, prijevara, korupcija, pranje novca ili kršenja međunarodnih sankcija, posljedice su velike. To utječe ne samo na postupke izdavanja dozvola i mjere nadzora, već i na povjerenje dionika, uključujući financijere, stanovnike i međunarodne partnere. Mogu doći do kašnjenja, dodatnih provjera, strožih zahtjeva za dubinskom analizom, pa čak i potpune obustave projekta. U ovom dokumentu navodimo šest kategorija nepravilnosti i zaključujemo pogledom u budućnost s preventivnim i korektivnim mjerama, uz posebnu pažnju na posljedice za okolišni i prostorni sektor u Nizozemskoj.
Financijsko upravljanje
Financijsko upravljanje u općinama, vodnim tijelima ili na nacionalnoj razini može varirati od netočnih proračuna do sustavne potrošnje sredstava bez financijskog pokrića. U praksi to dovodi do nerealnih procjena troškova u postupcima izdavanja dozvola ili do nedostatnih sredstava za nadzor i usklađenost s okolišnim propisima (primjerice u okviru Zakona o upravljanju okolišem). Investitori u nekretnine koji se oslanjaju na sufinanciranje od strane javnog sektora mogu se iznenada suočiti s proračunskim rezovima, što usporava istraživanja, produljuje postupke izdavanja dozvola ili zahtijeva dodatna ispitivanja tla i okoliša. Smanjeno povjerenje u tijelo dovodi do opreznijeg pristupa tržišnih aktera u javno-privatnim partnerstvima, što održive i inovativne projekte — poput postrojenja za bioplin ili kružne betonske tvornice — čini skupljima i rizičnijima.
Prijevara
Prijevara u nadležnim tijelima za okoliš i prostorno planiranje očituje se primjerice u krivotvorenim katastrima, manipuliranim arheološkim izvješćima ili namjernim odgađanjima rješavanja žalbi, dok se „povoljni“ zahtjevi ubrzavaju uz naknadu. To narušava pravnu sigurnost i povjerenje građana i poduzeća u pravedan sustav izdavanja dozvola. U slučaju sumnje na prijevaru, nadzorna tijela, sudovi i Nacionalni ombudsman mogu pokrenuti istrage, što nosi značajne dodatne troškove za sve strane. Projekt koji se razvijao godinama može se morati pokrenuti ispočetka, s novim javnim savjetovanjima i procjenama utjecaja na okoliš, što dovodi do golemog gubitka vremena i novca.
Nepotizam i aktivna korupcija
Korupcija, u kojoj službenici svjesno ili pod pritiskom traže protuuslugu za povoljne odluke, ozbiljan je pravni i društveni problem. Može dovesti do izdavanja dozvola bez pravne osnove — s potencijalnom štetom za okoliš — ali i narušava integritet cijele javne uprave. Za poduzeće koje se natječe za veliki infrastrukturni projekt to znači da se dodijeljeni ugovor može osporiti i poništiti. Europska uredba o sankcioniranju korupcije i nizozemski Zakon o gospodarskim kaznenim djelima predviđaju stroge sankcije, uključujući zatvorske kazne, visoke novčane kazne i isključenje iz budućih javnih natječaja. Nepovjerenje i reputacijska šteta mogu izazvati negativnu spiralu za poduzeće.
Pranje novca
Pranje novca u kontekstu kupnje zemljišta ili prenamjene prostora može se dogoditi kroz umjetno napuhane cijene ili složene financijske strukture koje prikrivaju pravi izvor novca. Tako se nedopušteni prihodi ulažu u naizgled zakonite projekte nekretnina. Za strane ulagače i banke teško je procijeniti podrijetlo sredstava ako javna tijela nisu oprezna sumnjivim transakcijama. Europska direktiva protiv pranja novca i nizozemski Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma (Wwft) nalažu stroge obveze izvješćivanja, ali i općine mogu biti kažnjene i pretrpjeti reputacijsku štetu ako ne ispune svoje nadzorne obveze. Sama sumnja može biti dovoljna: ako je projekt povezan s istragom o pranju novca, dozvole se suspendiraju, a budući zahtjevi prolaze kroz strožu kontrolu.
Pasivna korupcija
Korupcija se ne odnosi samo na aktivnu korupciju; uključuje i svako zloupotrebljavanje položaja od strane službenika u svoju korist ili korist bliskih osoba. To može uključivati utjecaj na prostorne planove, dodjelu zemljišta ili manipulaciju procjenama utjecaja na okoliš. Etički kodeks nizozemske javne uprave i međunarodne konvencije poput UN-ove Konvencije protiv korupcije postavljaju jasne norme, ali njihova provedba ovisi o strogoj internoj kontroli i zaštiti zviždača. Ako postoji sumnja na sustavnu korupciju u općini ili pokrajini, povjerenje građana, civilnog društva i poduzeća naglo opada. To može dovesti do dugotrajnih sudskih postupaka, prijedloga nepovjerenja u općinskim vijećima i, u krajnjem slučaju, državne intervencije — što poništava tekuće dozvolne procedure.
Kršenja međunarodnih sankcija
Za međunarodne ulagače i tvrtke aktivne u Nizozemskoj, poštivanje sankcija — izdanih od strane UN-a, EU-a ili temeljem nizozemskog Zakona o sankcijama — od ključne je važnosti. Kršenja, poput odobravanja kapitalnih tokova ili suradnje s partnerima koji su pod sankcijama, mogu dovesti do visokih novčanih kazni i zabrane poslovanja. U okolišnom sektoru to može utjecati na projekte obnovljivih izvora energije ili postrojenja za pročišćavanje voda s inozemnim partnerima. U slučaju kršenja često interveniraju nadzorna tijela poput Kladioničarske uprave (koja nadzire i pranje novca) ili Ministarstva financija: subvencije se ukidaju, dozvole se poništavaju, a uključene strane mogu biti kazneno gonjene. Takva kršenja štete ne samo poduzeću, već i ugledu Nizozemske kao pouzdane investicijske destinacije.
Prevencija i ograničavanje štete
Kako bi se smanjili rizici gore navedenih nepravilnosti, vlasti i tržišni akteri trebaju uspostaviti sveobuhvatne sustave upravljanja rizikom i usklađenošću. To uključuje strogu dubinsku analizu u javnim natječajima, redovite interne revizije odluka i neovisne sustave za prijavu nepravilnosti, u skladu s europskom Direktivom o zaštiti zviždača. Općine i pokrajine mogu ulagati u digitalne platforme transparentnosti, gdje se odluke i dozvole objavljuju u stvarnom vremenu i osigurane su digitalnim potpisima i verifikacijskim protokolima. Za investitore i programere korisno je u ugovorima već na početku projekta jasno utvrditi: obveze usklađenosti s protukorupcijskim i sankcijskim pravilima, kao i pravo na vanjsku reviziju u slučaju sumnje. Time se jača i integritet odluka i povjerenje u nizozemski sustav prostornog uređenja i zaštite okoliša.
