U određenim situacijama, kada očinstvo djeteta automatski postane uspostavljeno, kao što je slučaj kod braka ili registriranog partnerstva, može doći do nesklada između zakonskog oca i biološkog oca. To se često događa kada muškarac koji je zakonski otac nije biološki otac djeteta. Proces odbijanja očinstva pruža pravno rješenje za ovu situaciju, osporavajući utvrđeno očinstvo. Zakon omogućava različitim stranama — zakonskom ocu, majci ili djetetu, ovisno o okolnostima i uvjetima — da ospore očinstvo. Mogućnost odbijanja očinstva važan je pravni alat kako bi se spriječilo da muškarac bude priznat kao otac djetetu kada je drugi biološki otac. Ovo može imati značajne posljedice na prava i obveze povezane s očinstvom, kao što su obveza uzdržavanja i pravo na posjete. Ovaj dio razmatra razloge za odbijanje očinstva, rokove za podnošenje zahtjeva i pravne posljedice za sve strane uključene u postupak.
1. Razlozi za odbijanje očinstva
Mogućnost odbijanja očinstva postoji kada zakonski otac nije biološki otac. To se može dogoditi u raznim situacijama. Jedna od čestih situacija je kada muškarac nije znao da nije biološki otac djeteta. To se može dogoditi, na primjer, ako je majka bila trudna s drugim muškarcem istovremeno kada je muškarac bio s njom, ili ako je muškarac potpuno bio nesvjestan činjenice da dijete nije njegovo. Druga situacija u kojoj se može odbiti očinstvo je kada je muškarac bio prevaren od strane majke. Na primjer, ako je majka natjerala muškarca da vjeruje da je dijete njegovo, iako to nije bilo istina. U slučajevima prijevare, zakonski otac može odbiti očinstvo zbog prevare od strane majke koja ga je natjerala da vjeruje kako je biološki otac. Važno je napomenuti da zakon ne dopušta odbijanje očinstva ako je muškarac znao da je majka bila trudna s drugim muškarcem prije braka ili registriranog partnerstva, ili ako je pristao na začeće djeteta s drugim muškarcem, poput slučaja kada je korištena umjetna oplodnja.
2. Tko može odbiti očinstvo
Zakon daje pravo na odbijanje očinstva tri različite strane: zakonskom ocu, majci i djetetu. To omogućava široku mogućnost ispraviti pravnu situaciju u slučaju kada se otkrije da je očinstvo uspostavljeno pogrešno. Zakonski otac može odbiti očinstvo, ali samo ako nije znao da dijete nije njegovo i nije pristao na začeće djeteta s drugim muškarcem. Majka također može odbiti očinstvo, na primjer, ako otkrije da muškarac koji je priznat kao otac nije biološki otac. Dijete također ima pravo odbiti očinstvo. To može biti posebno relevantno ako dijete kasnije, na primjer kada odraste, sazna da muškarac koji je bio priznat kao otac nije biološki otac. Dakle, važno je da sve strane koje su uključene u proces budu svjesne svojih prava da ospore očinstvo jer to može imati pravne i emocionalne posljedice za dijete i oba roditelja.
3. Rokovi za podnošenje zahtjeva za odbijanje očinstva
Zakon propisuje specifične rokove za podnošenje zahtjeva za odbijanje očinstva. Rok za zakonskog oca da ospori očinstvo obično iznosi godinu dana od dana kada je saznao ili bi trebao saznati da vjerojatno nije biološki otac. To mu daje razuman vremenski period da pregleda situaciju i donese informiranu odluku. U slučaju majke, primjenjuje se isti rok: ona može osporiti očinstvo unutar godine dana nakon što sazna da muškarac nije biološki otac. Što se tiče djeteta, rok je duži: dijete može osporiti očinstvo unutar tri godine od dana kada sazna da zakonski otac nije biološki otac. To djetetu omogućuje dovoljno vremena da procesuira ovu informaciju i odluči želi li osporiti pravnu situaciju. Ako je dijete maloljetno, zahtjev može biti podnesen najkasnije dvije godine nakon postizanja punoljetnosti, odnosno do 20. godine života. To omogućuje djetetu da poduzme pravne radnje čak i ako kasnije u životu otkrije da muškarac kojeg je smatralo svojim ocem nije biološki otac.
4. Pravne posljedice odbijanja očinstva
Odbijanje očinstva ima značajne pravne posljedice. Ako se očinstvo ospori, pravni odnos između muškarca i djeteta kao oca i sina se prekida. To znači da muškarac više neće imati zakonske obveze prema djetetu, poput obveze uzdržavanja ili prava na posjete. Odbijanje očinstva također može utjecati na nasljedna prava, jer dijete prestaje biti zakonski nasljednik tog muškarca. Dakle, odbijanje očinstva može imati velike ekonomske i emocionalne posljedice za sve osobe uključene. Dijete gubi svoj zakonski status sina tog muškarca, što može utjecati na nasljedna prava, ali i na prava koja je dijete imalo u vezi s očinstvom, kao što su prezime ili pravo na nasljedstvo. Zakonski otac također gubi pravo donositi važne odluke u vezi s djetetom. Dakle, odbijanje očinstva može rezultirati pravnim prestrukturiranjem obiteljskih odnosa.
5. Posljedice odbijanja očinstva na odnos između djeteta i oca
Osim pravnih posljedica, odbijanje očinstva također ima emocionalne i psihološke posljedice za dijete, zakonskog oca i majku. Za dijete, odbijanje može izazvati zbunjenost i tugu, posebno ako je muškarac smatran ocem dugi niz godina. Otkriće da muškarac kojeg su smatrali svojim ocem nije biološki otac može biti traumatsko iskustvo za dijete. To može uzrokovati osjećaje odbacivanja i gubitka, te nesigurnost u vezi s njihovim identitetom i obiteljskim vezama. Za muškarca koji osporava očinstvo, odluka da ospori očinstvo može stvoriti emocionalno složenu situaciju. Može osjećati krivnju, sram ili čak osjećaj neuspjeha, posebno ako je odbijanje temelji na prevari od strane majke. Odnos između roditelja može postati vrlo napet kao rezultat odbijanja, posebno ako je to temeljeno na nesporazumu ili prijevari.
6. Važnost pravnog savjetovanja prilikom odbijanja očinstva
Odbijanje očinstva je važan pravni postupak koji se ne smije donijeti olako. Bitno je da strane koje su uključene konzultiraju odvjetnika prije nego što donesu odluku o osporavanju očinstva. Pravna pomoć može pomoći pravilno razumjeti situaciju, procijeniti mogućnosti uspjeha i pružiti uvid u posljedice odbijanja očinstva. To je posebno važno u slučajevima kada je odbijanje temelji na prijevari ili nesporazumu, ili kada postoje dvojbe o zakonskom statusu oca. Konzultacije s pravnikom mogu osigurati da prava i interesi svih strana budu zaštićeni, a također mogu pomoći u osiguravanju da postupak prođe što je moguće mirnije. U nekim slučajevima, medijacija ili alternativno rješavanje sporova mogu pomoći u rješavanju pitanja izvan sudova, što može rezultirati manjim emocionalnim i pravnim komplikacijama za dijete i roditelje.
