Trenutni globalni financijski sustav karakterizira sve složenija interakcija između ekonomskih, pravnih, okolišnih i etičkih odgovornosti. Uloga financijskih institucija više nije samo upravljanje transakcijama ili kapitalnim tokovima. U tom kontekstu, ESG okvir – Environmental, Social and Governance (Okoliš, Društvo i Upravljačka struktura) – jasno se pojavljuje kao pravni, etički i politički kamen temeljac u sustavu usklađenosti financijskih institucija. Društvo, nacionalni zakonodavci i međunarodne regulatorne agencije sve više zahtijevaju veću transparentnost, jaču društvenu odgovornost i organizacijsku integritet – osobito prilikom uspostavljanja poslovnih odnosa. To nameće neizbježnu obvezu integriranja ESG kriterija u proces Know Your Customer (KYC), koji je do sada bio usmjeren samo na financijske rizike i pranje novca, ali se pod utjecajem društvenih promjena mora razviti u sveobuhvatan alat za procjenu rizika. Bez takve integracije, proces nije samo propust u usklađenosti s propisima, nego predstavlja strukturni rizik koji može dovesti do pravne odgovornosti, štete ugledu i strateškog neuspjeha.
Kada nacionalne ili međunarodne tvrtke, njihova upravna tijela ili regulatorni organi postanu predmetom sumnji ili optužbi za financijske kriminalne radnje – poput pranja novca, korupcije, utaje poreza, kršenja ljudskih prava ili ekocida – to ima razorne posljedice za integritet financijskih institucija koje održavaju poslovne odnose s takvim subjektima. Takva povezanost može dovesti do stroge sankcije od strane regulatora, isključenja s međunarodnih kapitalnih tržišta, dugotrajnih sudskih postupaka te nepovratne štete na moralnom ugledu institucije pred javnošću. Stoga ESG integracija u KYC proces nije samo poželjna, već je pravno i strateški neophodna. To nije dobrovoljni izraz društvene odgovornosti, već preventivna pravna obveza utemeljena na upravljanju rizicima, čije nepoštivanje može prouzročiti značajne građanske, kaznene i upravne posljedice.
Pravna važnost ESG integracije u KYC
Pravna važnost integracije ESG kriterija u KYC proces izravno proizlazi iz niza nacionalnih i međunarodnih zakona i propisa koji financijskim institucijama nameću strožu dužnost pažnje. To uključuje, između ostalog, europske direktive o sprječavanju pranja novca, nizozemski zakon o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma (Wwft), Sustainable Finance Disclosure Regulation (SFDR) i Corporate Sustainability Due Diligence Directive (CSDDD). Ti propisi zahtijevaju cjeloviti model procjene rizika gdje ESG kriteriji nisu dodatak postojećim standardima, već temeljna redefinicija dužnosti skrbi pri provjeri klijenata.
U tom kontekstu ESG integracija u KYC proces mora se razumjeti kao nužna operacionalizacija dužnosti skrbi. Institucije moraju osigurati da ni namjerno ni nenamjerno ne sudjeluju u strukturama koje pridonose kršenju ljudskih prava, štetama okolišu ili upravljačkim nedostacima. Pravna odgovornost za propust u dužnoj pažnji sve se češće koristi u građanskim parnicama gdje žrtve ESG povezanih povreda traže suodgovornost financijskih institucija za posrednu podršku štetnim aktivnostima svojih klijenata.
Kazneno pravo također ima rastuću ulogu. Tužiteljstva u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji već pokreću postupke protiv financijskih institucija zbog neadekvatnog ispitivanja ESG rizika. Ta pravna važnost nije hipotetska ili buduća, već je već prisutna u presudama, nagodbama i sankcijama koje prisiljavaju institucije na preispitivanje svojih postupaka prema ESG aspektima.
Šteta ugledu kao pravno utemeljen rizik
Šteta ugledu nije apstraktni moralni gubitak, već pravno i ekonomski mjerljiv rizik s dalekosežnim posljedicama. Kada je financijska institucija povezana s partnerima uključenima u ESG povrede – poput dječjeg rada u opskrbnim lancima, korupcije u međunarodnim nabavama ili ozbiljnih ekoloških prekršaja – to odmah dovodi do pojačanog nadzora, gubitka povjerenja investitora i javne osude. Te posljedice rezultiraju padom tržišne vrijednosti, gubitkom ugovora i na kraju pravnim postupcima koje pokreću dioničari, regulatorna tijela ili nevladine organizacije.
S pravnog stajališta, šteta ugledu sve se više prepoznaje kao dokazivi osnov za naknadu štete koja može dovesti do odgovornosti. Članovi uprava i izvršni direktori mogu biti osobno odgovorni ako se utvrdi da nisu poduzeli dovoljno mjera predostrožnosti da pravovremeno identificiraju i ublaže ESG rizike kod svojih klijenata. Normativna osnova za tu odgovornost temelji se na standardu „razumnog i kompetentnog direktora“ koji je razvijen od strane nizozemskog Hoge Raad. Ignoriranje ESG rizika u KYC procesu predstavlja prema ovom standardu kršenje i građanske i upravne dužnosti skrbi.
Šteta ugledu također djeluje kao samopodržavajući fenomen. Kada se institucija javno poveže s ESG povredama, aktivira se kaskada sekundarnih efekata: rejting agencije smanjuju ocjene, institucionalni investitori povlače sredstva, a regulatorna tijela nameću dodatne zahtjeve. U tom smislu, šteta ugledu nije samo posljedica, nego samostalni rizik koji se mora uzeti u obzir kao sastavni dio ESG‑usmjerenog KYC procesa.
ESG kao alat za upravljanje rizicima
ESG integracija u KYC treba se shvatiti kao napredni alat za upravljanje rizicima, a ne kao moralni dodatak. ESG kriteriji omogućuju financijskim institucijama da analiziraju dugoročne rizike u odnosima s klijentima koristeći mjerljive pokazatelje i modele verifikacije koji nadilaze tradicionalne financijske pokazatelje. Cilj nije samo identificirati rizike, nego aktivno strukturirati mjere za njihovo ograničavanje temeljem sustavnih ESG analiza.
S pravnog aspekta, takav okvir pruža instituciji obrambenu poziciju u regulatornim istragama ili tužbama trećih strana. Institucije koje mogu dokazati da su prilikom uspostave poslovnog odnosa i kontinuirano provodile ESG procjene prema uspostavljenim protokolima, uživaju pojačanu pravnu zaštitu i mogu se pozvati na dužnu pažnju kao osnovu za oslobađanje od odgovornosti. To ne samo da sprječava sankcije nego i smanjuje teret dokaza u građanskopravnim postupcima.
Dodatno, ESG služi kao dinamičan alat za evaluaciju koji omogućuje institucijama proaktivno prilagođavanje promjenjivim pravnim i društvenim očekivanjima. ESG rizici su kontekstualni i zahtijevaju stalno ažuriranje kriterija procjene, što znači da KYC proces ne smije biti statičan, nego mora ostati živi dokument usklađen s znanstvenim, sudskim i regulatornim razvojem.
Nadzor, provedba i sankcije
Pritisak regulatora za ESG integraciju u KYC području raste. Nacionalni nadzorni organi poput De Nederlandsche Bank (DNB) i Autoriteit Financiële Markten (AFM), kao i međunarodna tijela poput European Banking Authority (EBA) i Financial Action Task Force (FATF), ESG propuste sada smatraju izravnim pokazateljem neadekvatnog upravljanja rizicima. To je rezultiralo povećanim novčanim kaznama, zahtjevima za akcijske planove, programima za ispravljanje i u ozbiljnim slučajevima ograničenjem ili oduzimanjem poslovnih licenci.
Pravna osnova za ove mjere leži u obvezama usklađenosti koje proizlaze iz sustava prudencijalnog nadzora i zahtjeva integriteta. Financijske institucije koje zanemaruju ESG integraciju u provjerama klijenata krše propise o dobroj poslovnoj praksi prema nizozemskom Zakonu o financijskom nadzoru (Wft) i međunarodnim propisima za usklađenost. Takvi prekršaji ne opravdavaju samo administrativne mjere već mogu dovesti i do građanske i kaznene odgovornosti, osobito u slučaju namjere, grube nepažnje ili propusta.
Također treba naglasiti da neki zakoni i propisi imaju ekstrateritorijalni domet. Američki sankcijski zakoni i europska ESG legislativa se u sve većoj mjeri primjenjuju izvan svojih izvorišnih jurisdikcija, što znači da financijske institucije mogu biti sankcionirane i zbog posredne potpore ESG povredama u inozemstvu. To zahtijeva pažljivu, pravno čvrstu ESG integraciju u KYC proces.
Sudska praksa i razvoj zakonodavstva
Sudska praksa u vezi s ESG integracijom u KYC procesu se konsolidira. Više sudova u Nizozemskoj i inozemstvu donijelo je presude u kojima su financijske institucije proglašene odgovornima za uspostavu ili nastavak odnosa s klijentima bez odgovarajuće procjene ESG rizika. U nekim slučajevima sudovi su utvrdili da su institucije svjesno ignorirale upozoravajuće znakove o kršenju ljudskih prava ili ekoloških prekršaja.
Ove presude odražavaju rastući trend u kojem sudovi više ne smatraju ESG integraciju opcionalnom, već obaveznom komponentom dobre korporativne uprave i profesionalne skrbi. Pokazuju da je pravosuđe spremno utvrditi građanskopravnu, a u nekim slučajevima i kaznenu odgovornost financijskih institucija za zatajenje ESG evaluacije, osobito ako je to dovelo do štete trećim stranama ili kršenja temeljnih prava.
Koncept odgovornosti u lancu opskrbe ima središnju ulogu u ovom razvoju. Kada financijska institucija omogućava ESG povrede – putem financiranja ili podrške tvrtki – može, ovisno o okolnostima i jurisdikciji, biti odgovorna za pomaganje, nepažnju ili čak poticanje. Ovaj pravni razvoj zahtijeva snažan i formaliziran KYC proces u kojem ESG kriteriji zauzimaju središnje mjesto.
Odgovornost uprave pri nedostatnoj integraciji ESG-a
Odgovornost uprave financijskih institucija za nedovoljnu integraciju ESG kriterija (okolišni, društveni i upravljački faktori) u KYC-proces (Know Your Customer – Upoznaj svog klijenta) ne smije se podcijeniti. Prema važećem pravu, osobito na temelju nizozemskog građanskog prava i tumačenja Vrhovnog suda Nizozemske (Hoge Raad), upravi se osobno nameće dužnost osiguravanja odgovornog, transparentnog i društveno angažiranog korporativnog upravljanja. Kada se utvrdi da je financijska institucija prihvatila klijente povezane s ESG kršenjima bez dovoljno temeljite analize, ta se propust smatra odgovornošću cijele uprave i pojedinačno svakog člana. Ova je odgovornost stvarna i konkretna, a ne pravna fikcija, u okviru pravnog sustava koji se razvija, gdje principi dobrog upravljanja nisu samo formalna pravila već i mjerila zakonitosti i ispravnog izvršavanja dužnosti upravljanja.
Odgovornost uprave ne proizlazi samo iz aktivnog sudjelovanja u nezakonitim odlukama, već i iz pasivnosti, nemara ili prešutnog odobravanja politika koje očito ne zadovoljavaju ESG standarde. Obrana da su odluke delegirane odjelima za usklađenost ili vanjskim savjetnicima pravno je nevaljana ako uprava ne nadzire aktivno provođenje ESG kriterija u kontroli klijenata. Kao upravljačko tijelo, uprava ima samostalnu dužnost nadzora i intervencije, osobito kada postoje naznake ili izvještaji o ESG rizicima povezanim s klijentima. Zanemarivanje takvih signala može dovesti do osobne odgovornosti članova uprave za štete nanesene trećim stranama, poput investitora, poslovnih partnera ili pogođenih zajednica.
Odgovornost je dodatno pojačana društvenim i pravnim razvojem prema normativnoj odgovornosti temeljenoj na dužnosti pažnje. Uprava se više ne može zadovoljiti promicanjem apstraktnih ESG načela, nego ih mora učinkovito integrirati u politike prihvaćanja klijenata. Odgovornost uprave zahtijeva dokumentirani sustav za formulaciju, provedbu, nadzor i evaluaciju ESG rizika. U slučaju odsutnosti takvog sustava ili njegove neefikasnosti u praksi, vrlo je vjerojatno da će sudovi, nadzorni organi ili tužitelji pozvati se na odgovornost uprave zbog štetnog djela, očitog upravljačkog propusta ili čak kaznenog nemara.
Tehnološka podrška za ESG integraciju u KYC
Pravna i operativna složenost integracije ESG-a u KYC proces zahtijeva naprednu tehnološku potporu. Tradicionalni alati za usklađenost nisu dovoljni za učinkovito prepoznavanje, analizu i praćenje ESG rizika, koji se često pojavljuju u dugim, fragmentiranim i prekograničnim lancima opskrbe. U tom kontekstu, upotreba umjetne inteligencije, strojnog učenja i blockchain tehnologije nije samo inovacija već nužan sastavni dio pravno održive ESG-KYC strategije. Ove tehnologije omogućuju institucijama pristup podacima o ESG-u u stvarnom vremenu, nadzor medija, liste sankcija i izvještaje nevladinih organizacija, te time izradu profila rizika u skladu s zahtjevima temeljite analize.
Nadalje, ovi tehnološki alati osiguravaju dosljednost u primjeni ESG kriterija i smanjuju subjektivnost koju ljudska procjena neizbježno donosi, što je posebno važno u pogledu ravnopravnog tretmana i nediskriminacije. Algoritamska procjena, pod uvjetom da je transparentno dizajnirana i predmet revizije, sprječava pristranost i pruža institucijama pravnu zaštitu od optužbi za pristranost ili selektivnu usklađenost. Stoga upotreba tehnologije nije samo operativna prednost, već i pravna nužnost u skladu s načelima pravičnosti, transparentnosti i odgovornosti.
Pravne posljedice neupotrebe tehnologije ne smiju se zanemariti. Institucije koje ne koriste dostupne tehnologije za ESG analizu mogu biti kritizirane zbog neispunjavanja svojih obveza ispitivanja i dužnosti pažnje. Sudska praksa razvija se u implicitni standard koji zahtijeva od profesionalnih financijskih pružatelja da koriste dostupna i dokumentirano učinkovita sredstva na tržištu. Argumenti o troškovima, složenosti ili organizacijskim ograničenjima nisu valjana pravna obrana. Tehnologija nije luksuz nego pravno nužna infrastruktura.
ESG kao konkurentska prednost u pravnom sektoru
U pravnom kontekstu, ESG integracija često se promatra samo kao obveza usklađenosti, ali ovaj jedinstveni pogled zanemaruje stratešku vrijednost koju ESG može donijeti na konkurentnom tržištu financijskih usluga. Institucije koje pravilno integriraju ESG rizike u KYC proces ne dobivaju samo jaču pravnu zaštitu, već i tržišni položaj kao pouzdani, etični i društveno odgovorni partneri. Ovaj položaj ima izravne pravne posljedice: povjerenje koje se gradi prema dionicima, investitorima i nadzornim tijelima pretvara se u ugovorne prednosti, rizik-premije i relativnu imunitet u javnim ili pravnim krizama.
Pravni pregledi ugovornih odnosa pokazuju da se ESG usklađenost sve više smatra ključnim kriterijem pri odabiru partnera. Prilikom javnih nabava, suradnji i investicijskih struktura, ESG usklađenost često je presudni čimbenik za odabir ili dodjelu poslova. Institucionalni okvir koji integrira ESG u KYC stvara povlašteni položaj prilikom sklapanja ugovora, jača pregovaračku poziciju i donosi pravne prednosti u pogledu odgovornosti, odštete i rješavanja sporova. ESG tako postaje strateška pravna poluga s izravnim utjecajem na ugovorni status.
Nadalje, sudovi sve više pozitivno vrednuju institucije koje aktivno i učinkovito provode ESG. Sudije su spremnije odobriti oslobođenja od odgovornosti, olakšice ili priznati „višu silu“ kada financijska institucija može dokumentirati strukturne mjere za prevenciju ESG rizika. Time se ne jača samo pozicija u pravnim postupcima nego i normativna promjena koja cijeni institucije koje ESG vide kao vrlinu pravne države, a ne samo kao obvezu.
Buduće perspektive i normativni temelji
Pravni kontekst u kojem se ESG integracija provodi je dinamičan, snažno normiran i usmjeren prema budućnosti. ESG paradigma prelazi iz područja dobrovoljnih ponašajnih pravila u područje obvezujućih pravnih normi, podržanih sudskom praksom, zakonodavstvom i društvenim pritiskom. To prisiljava financijske institucije da preispitaju svoje temeljne procese u kojima KYC igra ključnu ulogu kao pravni „čuvar vrata“. Temeljni zadatak nije samo zadovoljiti važeće propise, već i predvidjeti buduće, što zahtijeva interpretacijsku kompetenciju za prevođenje pravnih, etičkih i društvenih očekivanja u operativnu stvarnost.
Normativni temelj ESG integracije u KYC počiva na klasičnim pravnim principima: dužnosti pažnje, načelu opreza, odštetnom pravu i zaštiti temeljnih prava. Ovi principi, duboko ukorijenjeni u građanskom, upravnom pravu i ljudskim pravima, predstavljaju pravnu osnovu za integrirane ESG procese. Usklađenost nije samo pitanje pravne usklađenosti nego i legitimnosti države. Zanemarivanje ESG-a u provjeri klijenata ne samo da slabi pravni položaj, već je i protivno moralnom imperativu prava.
U budućnosti će se ESG integracija sve više ostvarivati putem obvezujućih propisa, sudske prakse i međunarodnih sporazuma. Financijske institucije koje već sada implementiraju robusne i pravno odgovorne ESG-KYC alate ne samo da poštuju zakon, već postaju i pioniri u pravnom sustavu u promjeni. Pravo će neizbježno razvijati potpuno odgovornost – ne samo za djela već i za omogućavanje, podršku ili izostanak ispitivanja. ESG u KYC više nije samo detalj usklađenosti, već početak pravno nezaobilaznog poglavlja.
Zaključak: Integracija ESG-a kao neizbježna pravna nužnost unutar KYC procesa
U današnjem pravnom dobu, u kojem se financijske institucije nalaze na spoju društvene odgovornosti i pravne odgovornosti, integracija ESG kriterija u proces “Upoznaj svog klijenta” (Know Your Customer – KYC) više nije dobrovoljni politički izbor, već obvezujući pravni imperativ. Pravna osnova za ovaj imperativ duboko je ukorijenjena u temeljne principe građanskog, upravnog i kaznenog prava. Dužnost skrbi financijskih institucija seže dalje od otkrivanja rizika pranja novca ili financiranja terorizma. Ona uključuje obvezu izbjegavanja olakšavanja kršenja ljudskih prava, uništavanja okoliša i korupcije kroz poslovne odnose. Ta dužnost skrbi, utvrđena u nacionalnim zakonima i pojačana europskim direktivama i međunarodnim ugovorima, više ne podnosi površinsku procjenu, već zahtijeva integriranu procjenu ESG-povezanih rizika kod svakog poslovnog odnosa.
Pravne posljedice nemara u ESG-integraciji su dalekosežne. Članovi uprave koji ne uspiju implementirati i provoditi ESG-odgovorne KYC procese izlažu sebe i svoje institucije ozbiljnoj građanskopravnoj, upravnopravnoj, pa čak i kaznenoj odgovornosti. To ne vrijedi samo za očite nepravilnosti, već i za strukturni nemar, pasivno toleriranje i nedostatak kontrolnih mehanizama. Sudska praksa kreće se u smjeru strože interpretacije odgovornosti uprave, gdje odsutnost ESG okvira može poslužiti kao pokazatelj očito nepravilnog upravljanja. Sudovi i nadzorna tijela sve češće primjenjuju kriterij što je razumno postupajući i kompetentan član uprave trebao učiniti u danim okolnostima. U tom svjetlu, neintegriranje ESG-a unutar KYC procesa nije pitanje neznanja, nego odricanja od pravne obveze anticipativnog upravljanja rizicima.
Na kraju, treba s punom sviješću priznati da integracija ESG-a u KYC nije samo obrambena linija protiv pravnih zahtjeva, nego i pravni kamen temeljac legitimnosti postupanja financijskih institucija u 21. stoljeću. Pravni poredak traži više od formalnog poštivanja pravila: zahtijeva suštinski odgovorno poduzetništvo, u kojem ESG nije ukrasni dodatak nego normativna obveza. U tom kontekstu poziv na ESG-KYC nije najava moralne ere, nego optužba za pravnu pasivnost. Pravo je usmjereno na one koji olakšavaju, a ne samo na one koji krše pravila. Oni koji zatvaraju oči pred ESG u KYC procesu otvaraju vrata za pravne sankcije koje će pogađati ne samo instituciju, nego i njezine članove uprave osobno.
