Zatvaranje stambenog objekta na temelju članka 174.a Zakona o općinama, poznatijeg kao Zakon Victoria, predstavlja jednu od najtežih i najopsežnijih mjera koje gradonačelnik može poduzeti u području javnog reda i sigurnosti. Ovaj zakon ide dalje od tradicionalnih instrumenata provedbe i omogućuje lokalnim vlastima da brzo reagiraju na akutnu i ozbiljnu prijetnju sigurnosti stanovanja privremenim zatvaranjem kuće ili stana. Značaj ovlasti propisanih ovim zakonom teško je precijeniti, jer one izravno zadiru u temeljna prava stanovnika, uključujući pravo na dom i privatnost, zajamčena kako Ustavom, tako i Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Istodobno, zakon prepoznaje da se ozbiljne smetnje, organizirani kriminal ili trajno narušavanje stambenog mira ne mogu ignorirati te da tradicionalni kazneni i upravni alati ponekad nisu dostatni.
Zakon Victoria u svojoj biti predstavlja delikatnu ravnotežu između zaštite prava pojedinca i očuvanja javnog reda. Vlasti su pritom suočene s temeljnim pitanjem: kako istodobno očuvati javni poredak i zaštititi slobodu pojedinca te nepovredivost doma. U slučajevima kada stanovanje postane središte kriminalnih aktivnosti – poput proizvodnje droga, prikrivanja ukradene robe ili ilegalne prostitucije – sama nekretnina može predstavljati izvor prijetnje za okolinu. Zatvaranje stana tada ne djeluje kao kazna, već kao preventivna i korektivna mjera kojom se prekida kontinuirano narušavanje reda te obnavlja sigurnost i mir u susjedstvu. Ova mjera šalje i jasnu poruku: ozbiljno ugrožavanje javnog poretka neće se tolerirati, a vlasti su spremne na odlučne poteze kada blaži oblici intervencije nisu dovoljni.
Pravni temelj
Ovlast za zatvaranje stambenog objekta pripada isključivo gradonačelniku, sukladno članku 174.a Zakona o općinama, koji čini sastavni dio Zakona Victoria. Ova zakonska odredba ne samo da definira opseg mjere, već precizira i uvjete pod kojima se ona može primijeniti. Riječ je ponajprije o privatnim prostorima i nekretninama koji nisu dostupni javnosti, čime se mjera izravno odnosi na sferu privatnog života. Zakon dopušta zatvaranje samo u slučajevima ozbiljnog narušavanja javnog reda ili ozbiljne prijetnje njegovom narušavanju, pri čemu se uzima u obzir i ponašanje unutar objekta. Takvi kriteriji zahtijevaju pažljivu i temeljitu procjenu, pri čemu gradonačelnik mora dokazati da situacija prelazi okvire uobičajenih mjera i da postoji neposredna opasnost za sigurnost i mir okoline.
Zakon omogućuje i zatvaranje u slučaju prijetnje ponavljanjem smetnji. Time se priznaje da problemi u praksi često nisu jednokratni, već da zahtijevaju preventivno djelovanje kako bi se spriječila daljnja eskalacija. Osim toga, povezana zakonodavna rješenja, poput Zakona o stanovanju, omogućuju širem općinskom tijelu da intervenira u situacijama koje ugrožavaju kvalitetu života stanovnika. U iznimnim slučajevima, može se posegnuti čak i za izvlaštenjem sukladno Zakonu o izvlaštenju, čime se stvara hijerarhija instrumenata – od privremenog zatvaranja do najtežeg mogućeg zahvata u vlasnička prava.
Pravni okvir Zakona Victoria osmišljen je s ciljem rješavanja situacija u kojima stanovanje postaje žarište kriminalnih ili društveno opasnih aktivnosti. Ekskluzivna nadležnost gradonačelnika dodatno naglašava potrebu za preciznim obrazloženjem svake odluke i pažljivom dokumentacijom, s obzirom na dalekosežne posljedice za stanare i strogi nadzor sudske vlasti.
Svrha i opseg primjene
Temeljna svrha Zakona Victoria jest očuvanje javnog reda i sigurnosti u stambenim sredinama. Ovaj zakon predstavlja sredstvo za borbu protiv teških i sustavnih oblika uznemiravanja koji nadilaze mogućnosti standardnih upravnih postupaka. Cilj mu je uspostaviti sigurno i mirno stambeno okruženje, zaštititi zdravlje i sigurnost građana te spriječiti daljnje pogoršanje životnih uvjeta. Važno je naglasiti da mjera nije kaznena po svojoj prirodi; ona ima preventivnu i korektivnu funkciju unutar upravnog prava, neovisno o eventualnom kaznenom progonu počinitelja. Privremeno zatvaranje objekta predstavlja, dakle, taktičko sredstvo stabilizacije stambene zajednice, a ne zamjenu za kaznenopravnu odgovornost.
Opseg primjene zakona obuhvaća različite oblike teških narušavanja reda, uključujući trgovinu drogom, prikrivanje ukradene robe, prostituciju i druge oblike kriminalnih aktivnosti. Intervencija je moguća ne samo kod već dokazanih slučajeva, već i kada postoji ozbiljan rizik ponavljanja ponašanja od strane poznatih počinitelja. Mjera je, prema tome, istodobno reaktivna i preventivna. Budući da je zatvaranje uvijek privremeno, njegova duljina i intenzitet moraju biti razmjerni težini narušavanja. Takva privremenost omogućuje vlastima da nadziru situaciju i procijene učinkovitost mjere prije donošenja daljnjih odluka.
Zakon Victoria također ima snažnu simboličku funkciju. Njegova primjena jasno pokazuje da vlasti ne oklijevaju koristiti najstrože mjere kako bi zaštitile javni red i sigurnost. Takav pristup djeluje odvraćajuće na potencijalne počinitelje i jača širu strategiju borbe protiv društvene i kriminalne ugroze. Mjera ne djeluje izolirano, već je dio sveobuhvatne politike očuvanja sigurnosti, reda i povjerenja građana u institucije.
Uloga gradonačelnika
Gradonačelnik je jedini nositelj ovlasti za primjenu članka 174.a Zakona o općinama. Ta ekskluzivnost nosi sa sobom visoku razinu odgovornosti i zahtijeva izuzetnu pažnju u postupku odlučivanja. Svaka odluka o zatvaranju mora biti jasno i detaljno obrazložena, a gradonačelnik mora dokazati postojanje ozbiljnih okolnosti ili opravdanu bojazan od njihova ponavljanja. Odluka se donosi u formi upravnog akta prema Zakonu o općem upravnom postupku, čime se pogođenim osobama osigurava pravo na žalbu i sudsku zaštitu.
Prije donošenja odluke o zatvaranju, gradonačelnik je dužan razmotriti blaže oblike intervencije. Načela razmjernosti i supsidijarnosti nalažu da se mjera može primijeniti tek nakon što su iscrpljene sve blaže mogućnosti, poput upozorenja, pojačanog nadzora ili posredovanja. U hitnim slučajevima dopuštena je trenutna primjena mjere, ali i tada gradonačelnik mora odvagnuti hitnost opasnosti i prava stanovnika. Posebna pozornost mora se posvetiti nevinim stanarima, osobito djeci i ovisnim članovima obitelji, koji ne smiju ostati bez smještaja.
Gradonačelnik je odgovoran i za provedbu odluke, bilo putem izravne upravne prisile ili određivanjem novčanih kazni. U praksi se provedba često odvija u suradnji s policijom i drugim službama, uključujući fizičko zatvaranje objekta. Gradonačelnik ima i dužnost transparentne komunikacije s javnošću i gradskim vijećem, čime se osigurava nadzor i javno povjerenje. Uloga gradonačelnika tako se nalazi na sjecištu pravnih, socijalnih i sigurnosnih interesa, što zahtijeva uravnotežen pristup koji štiti zajednicu, ali i poštuje temeljna prava pojedinca.
Postupak i obrazloženje
Postupak zatvaranja stambenog objekta strogo je propisan i temelji se na načelima zakonitosti i transparentnosti. Postupak započinje prikupljanjem činjenica, pri čemu je nužno osloniti se na konkretne, objektivne i provjerljive podatke. Policijska izvješća, pritužbe građana i službene opservacije komunalnih redara čine osnovu za obrazloženje odluke. Narušavanje mora biti sustavno i dugotrajno – pojedinačni incidenti ili povremene svađe ne mogu predstavljati dovoljan razlog za primjenu ove mjere.
Ključan korak u postupku jest upozorenje stanaru prije donošenja odluke. U hitnim slučajevima to upozorenje može biti izostavljeno, ali u redovitim okolnostima stanaru se mora omogućiti da sam prestane s ponašanjem koje izaziva smetnje. Odluka o zatvaranju mora biti donesena u pisanom obliku, uz detaljno obrazloženje i određivanje trajanja mjere. Objavljivanje odluke mora biti u skladu sa zakonom, čime se jamči pravna zaštita i mogućnost nadzora.
Načela razmjernosti i nužnosti obvezno se uzimaju u obzir u svakom pojedinačnom slučaju. Gradonačelnik mora dokazati da je mjera nužna, da su blaže mogućnosti bile nedjelotvorne i da je zatvaranje razmjerno ozbiljnosti ugroze. Po isteku mjere, provodi se evaluacija njezine učinkovitosti kako bi se utvrdilo je li postignut cilj i jesu li potrebne dodatne mjere. Na taj način, zatvaranje objekta postaje dio šire strategije očuvanja javnog reda, sigurnosti i društvene stabilnosti u zajednici.
Temeljna prava i pravni okvir
Zatvaranje stambenog objekta pogađa najtemeljnija prava građana i stavlja granice pravne države na kušnju. Članak 10 Ustava jamči pravo na privatnost, dok članak 12 štiti pravo na dom; osim toga, članak 8 Europske konvencije o ljudskim pravima izričito jamči pravo na poštovanje doma. Zatvaranje stana prema Wet Victoria predstavlja duboko i ozbiljno narušavanje ovih temeljnih prava. Ovaj instrument može se opravdati samo u slučaju neposredne potrebe za očuvanjem javnog reda ili sigurnosti u stambenom području i nikada ne smije biti korišten proizvoljno ili kao preventivna represija bez konkretnih činjenica. Stroga pravna kontrola naglašava proporcionalnost, nužnost i subsidiarnost, tako da vlasti smiju koristiti ovu ovlast samo u najekstremnijim slučajevima.
Instrument je utemeljen u upravnom pravu, što znači da mjera nema kaznenopravnu narav i da zatvaranje ne predstavlja kaznu. Razlika između upravne primjene i kaznenopravnog postupka je ključna, jer Wet Victoria prvenstveno ima preventivnu i korektivnu funkciju. Zatvaranje stambenog objekta nikada se ne smije primijeniti u slučaju manjih smetnji, poput povremenih buke susjeda ili jednokratnih prekršaja. Pravna regulativa zahtijeva da svaka odluka bude temeljito obrazložena, kako bi upravni sud naknadno mogao provjeriti je li mjera bila zakonita, proporcionalna i nužna. Pravna kontrola djeluje kao ključna zaštita protiv proizvoljnosti i pretjeranog državnog uplitanja.
Nadalje, pravni okvir usko je povezan s praktičnim zahtjevima za provedbu i izvršenje. Svaka odluka mora poštivati principe pažnje i transparentnosti, a gradonačelnik mora dokazati da su sve druge, manje invazivne mjere razmotrene i, gdje je moguće, primijenjene. Zakon zahtijeva strogo vrednovanje interesa: zaštita stambenog područja i javnog reda mora se uravnotežiti s temeljnim pravom stanara na neometano stanovanje. Ova napetost između javnog reda i individualnih prava čini srž Wet Victoria i ilustrira koliko je ova mjera značajna unutar pravnog i društvenog konteksta borbe protiv kriminala i smetnji u stambenim zajednicama.
Kriteriji smetnji
Wet Victoria usmjerena je isključivo na ozbiljne oblike smetnji koje su strukturne i štetne za stambeno područje. Trgovina opojnim drogama predstavlja klasičan razlog za zatvaranje, pri čemu stanovi funkcioniraju kao središnja čvorišta za proizvodnju, skladištenje i distribuciju. Takve situacije stvaraju rizik ne samo za neposredno okruženje, već često pokreću lanac kriminalnih aktivnosti, uključujući dolazak ovisnika, nasilne incidente i druge oblike organiziranog kriminala. Instrument ima za cilj prekinuti ovu začaranu cirkulu smetnji i podkopavanja te omogućiti preventivnu obnovu stambenog područja.
Također, kriteriji obuhvaćaju šverc i skladištenje ukradenih dobara, kao i prostituciju iz privatnih stanova. Te aktivnosti izazivaju izravne poremećaje u stambenom području i mogu eskalirati do prijetnji ili zastrašivanja susjeda. Ne samo stvarno ponašanje, nego i ozbiljnost te strah od ponavljanja predstavljaju kriterije za intervenciju. Članak 174a, stavak 2, izričito priznaje da ozbiljan strah od ponavljanja može biti dovoljan za zatvaranje, čime se omogućuje preventivna zaštita stambenog područja prije nego što situacija preraste u potpune smetnje.
Strukturni karakter smetnji predstavlja središnji uvjet. Povremena buka ili kratkotrajni sukobi nisu dovoljni; zakon se fokusira na obrasce koji predstavljaju dokazivu prijetnju sigurnosti i stabilnosti četvrti. To je u skladu s širim pristupom borbi protiv organiziranog kriminala, gdje je cilj učinkovito upravljati rizikom od eskalacije i dugotrajnih poremećaja javnog reda. Riječ je o situacijama u kojima nisu ugroženi samo izravni stanari, nego cijelo stambeno područje, a upravna intervencija je nužna kako bi se spriječila daljnja šteta.
Provedba i izvršenje
U praksi se zatvaranje stana provodi putem upravnog prisilnog postupka u skladu s člankom 125 Zakona o lokalnoj samoupravi. To znači da je fizički pristup stanu blokiran pečatima, barikadama ili drugim metodama zatvaranja, kako stanari i treće strane ne bi mogli ući. Trajanje zatvaranja varira, ali u praksi često traje nekoliko mjeseci, ovisno o vrsti smetnji i utjecaju na stambeno područje. Policija i gradske službe za provedbu zakona surađuju usko kako bi se osiguralo da mjera djeluje učinkovito i održava javni red.
Nepostupanje po naredbi za zatvaranje kažnjivo je prema članku 184 Kaznenog zakona. To povećava provedivost odluke i naglašava ozbiljnost mjere. Gradonačelništvo može također primijeniti instrumente Wet Victor, poput upravljanja stanom ili određivanja novog korisnika. U ekstremnim slučajevima može se primijeniti i eksproprijacija, što stvara postupni sustav mjera od privremenog zatvaranja do konačne intervencije.
Učinkovitost provedbe uvelike ovisi o pažljivosti u izvršenju i nadzoru poštivanja. Gradonačelnik mora pratiti utjecaj na stambeno područje i izvještavati gradsko vijeće kako bi bila moguća evaluacija i prilagodba. Implementacija Wet Victoria intenzivna je i pravno kompleksna, pri čemu svaki korak mora zadovoljiti zahtjeve proporcionalnosti, subsidiarnosti i pažljivog obrazloženja. To čini mjeru moćnom, ali i složenom: može riješiti hitan problem, ali donosi pravne, društvene i operativne izazove.
Obveza skrbi i društveni aspekti
Jedan od najvećih izazova primjene Wet Victoria jest obveza skrbi prema nevinim stanarima. Djeca, partneri ili drugi stanari ne smiju ostati bez krova nad glavom, što često zahtijeva uključivanje lokalnih vlasti radi privremenog smještaja. Mjera se mora provoditi na način koji poštuje ljudsko dostojanstvo i sprječava da zatvaranje stvori nove probleme poput beskućništva ili socijalne destabilizacije. Ova obveza skrbi zahtijeva blisku suradnju s društvenim organizacijama, skloništima i medijacijom među susjedima.
Napetost između kažnjavanja počinitelja smetnji i zaštite obitelji ili drugih stanara očita je. Zakon jasno naglašava da je mjera upravna, a ne kaznena, s fokusom na obnovu stambenog područja, a ne osobnu odmazdu. Istodobno je ključno da gradonačelnik osigura proporcionalnost: počinitelj smetnji može se suočiti s mjerom, ali posljedice ne smiju nepotrebno pogađati nevinima. To zahtijeva promišljeno donošenje odluka i praktičan pristup koji osigurava i sigurnost i humanost.
Društvena dimenzija Wet Victoria naglašava da je ovaj instrument više od pravne mjere. Dio je šire strategije upravljanja četvrtima, borbe protiv podzemnih aktivnosti i socijalne stabilnosti, gdje je očuvanje kvalitete života u središtu. Učinkovitost mjere ovisi ne samo o pravnoj osnovi, nego i o sposobnosti lokalnih vlasti da ublaže društvene posljedice i obnove sigurno stambeno okruženje bez nepotrebne štete za građane.
Pravni zaštitni mehanizmi
Naredba o zatvaranju podleže Općem upravnom zakonu (Awb) i pruža stanarima jasan put za prigovor i žalbu. Članak 7:1 Awb regulira pravo na prigovor, dok članak 8:1 osigurava pravo na žalbu upravnom sudu. U hitnim slučajevima također je moguća privremena mjera prema članku 8:81, što stanaru omogućuje da brzo zatraži privremeno obustavljanje mjere. Sud procjenjuje proporcionalnost, subsidiarnost i temeljitost obrazloženja te djeluje kao ključna zaštita protiv nezakonitog državnog uplitanja.
Ne samo izravni stanari, već i susjedi mogu u određenim slučajevima imati status zainteresiranih za pravnu zaštitu. To je u skladu s glavnim ciljem Wet Victoria, a to je obnova sigurnog i naseljivog okruženja. Nadalje, upravni sud može dodijeliti naknadu štete ako je zatvaranje provedeno nezakonito, čime se naglašava ozbiljnost mjere i obvezuje vlasti na pažljivo postupanje. Prigovori se također mogu istražiti od strane ombudsmana, što pojačava kontrolu nad poštivanjem procedura i pravne zaštite.
Pravni zaštitni mehanizmi stoga čine integralni dio instrumenta i naglašavaju ravnotežu koju zakon nastoji uspostaviti između državne vlasti i pojedinačnih prava. Mogućnost prigovora i žalbe, u kombinaciji s privremenim mjerama i zahtjevima za naknadu, osigurava da stanari nisu bespomoćni pred ozbiljnom mjerom i da primjena Wet Victoria uvijek podliježe strogoj pravnoj kontroli.
Praktična primjena i učinkovitost
U praksi se Zakon Victoria koristi relativno ograničeno, prvenstveno zbog strogih uvjeta koji su povezani sa zatvaranjem stambenih objekata. Mjera se uglavnom primjenjuje na nekretnine gdje postoji ozbiljna i strukturirana smetnja koja nadmašuje učinak drugih intervencija. Posebno su pogođene kuće koje funkcioniraju kao čvorišta za trgovinu drogom, primanje i preprodaju ukradenih dobara ili ilegalnu prostituciju. Ova selektivnost koncentrira učinkovitost instrumenta na najhitnije slučajeve, gdje je neposredna intervencija potrebna za stabilizaciju stambenog područja i sprječavanje daljnje eskalacije kriminalnih aktivnosti.
Preventivna priroda mjere otkriva važnu stratešku funkciju: privremeno zatvaranje ne utječe samo izravno na nekretninu, već šalje i signal zajednici i potencijalnim počiniteljima smetnji. Pokazuje da vlasti spremno poduzimaju odlučne korake, stvara odvraćajući učinak i smanjuje vjerojatnost ponavljanja ozbiljnih smetnji. Istovremeno je praktična provedba složena jer se mora uzeti u obzir briga za nevine stanare, potreba za strogo obrazloženim odlukama i intenzivna koordinacija između policije i općinskih tijela. Uspjeh instrumenta stoga uvelike ovisi o pripremi i suradnji između uključenih aktera.
S pravnog aspekta instrument ostaje rizičan: upravni sudovi strogo ocjenjuju proporcionalnost i subsidiarnost. Zatvaranje koje nije dovoljno obrazloženo ili koje nije u skladu s ozbiljnošću smetnji može biti poništeno od strane suda. Praktična primjena Zakona Victoria predstavlja ravnotežu između izvedivosti, pravne održivosti i izravnog učinka na stambeno područje. Instrument je učinkovit kada djeluje kao privremeni reset problematičnog objekta, štiti okolinu i istovremeno zahtijeva kontinuirano praćenje i evaluaciju kako bi se osigurala željena dugoročna učinkovitost.
Primjena u borbi protiv potkopavanja
Zakon Victoria integrira se u šire strategije borbe protiv potkopavajućih aktivnosti i organiziranog kriminala, gdje se rješavaju kriminalne mreže i strukturalna narušavanja javnog reda. Zatvaranje stambene jedinice razbija ključne čvorišne točke kriminalnih aktivnosti i stvara neposrednu smetnju javnom redu. Mnoge od tih nekretnina nalaze se u ranjivim četvrtima gdje je utjecaj kriminala značajan i gdje uobičajeni nadzorni instrumenti nisu dovoljni. Privremenim zatvaranjem stambenog objekta ne samo da se ograničava neposredna smetnja, već se šalje i jasan signal partnerima u mreži i drugim potencijalnim počiniteljima da vlasti imaju kapacitet i volju za intervencijom.
Instrument najbolje funkcionira u situacijama gdje se kombinira više oblika potkopavajućih aktivnosti, poput trgovine drogom u kombinaciji s primanjem ukradenih dobara, prostitucijom ili zastrašivanjem. Zatvaranje objekta prekida lanac kriminala, sprječava daljnju eskalaciju i istovremeno omogućava zaštitu stanara i četvrti od sekundarne štete. Strateška upotreba Zakona Victoria unutar šire politike sigurnosti i nadzora jača otpornost stambenog područja na kriminalne utjecaje i doprinosi robusnom pristupu u borbi protiv potkopavanja.
Primjena u kontekstu potkopavanja zahtijeva integrirani pristup u kojem surađuju policija, općina, pravosudni organi i društveni partneri. Samo kroz ovu suradnju mjera se može provesti učinkovito i pravno održivo. Evaluacija učinaka i kontinuirano praćenje ključno su kako bi se osiguralo da intervencija ne samo privremeno zaustavlja smetnje, već i doprinosi trajnom poboljšanju sigurnosti i kvalitete života u četvrti.
Signalna funkcija
Osim izravnog učinka na stambeni objekt, Zakon Victoria ima snažnu signalnu funkciju. Korištenjem tako ozbiljnog instrumenta kao što je zatvaranje jasno se pokazuje da se ozbiljne smetnje i kriminalne aktivnosti ne toleriraju. Ovo signalno djelovanje od velike je važnosti za same stanare, ali i za širu zajednicu, jer pokazuje kapacitet i autoritet lokalnih vlasti u održavanju reda. Poruka je da su vlasti spremne privremeno ograničiti temeljna prava kada je javni red i sigurnost ozbiljno ugrožena.
Signal se također proteže na potencijalne počinitelje smetnji u okolini. Prijetnja zatvaranjem i njegovo stvarno provođenje stvara odvraćajući učinak i može spriječiti ponavljanje kriminalnih aktivnosti. To jača preventivni učinak instrumenta i podržava druge strategije nadzora, poput nadzora, medijacije u zajednici i administrativnih intervencija. Istovremeno, signalna funkcija mora se koristiti pažljivo kako proporcionalnost i briga za nevine stanare ne bi bila zanemarena.
Snažna signalna funkcija doprinosi širem cilju Zakona Victoria: obnavljanju kvalitete života i jačanju sigurnosti u četvrtima koje su ranjive na potkopavajuće aktivnosti. Komuniciranjem kapaciteta nadzora i demonstriranjem neposredne intervencije u slučajevima ozbiljnih smetnji, i stanari i članovi kriminalnih mreža dobivaju jasnu percepciju granica toleriranog ponašanja u stambenom okruženju.
Strateška uporaba
Strateška uporaba Zakona Victoria zahtijeva pažljivo integriranje u politiku nadzora općine. Instrument se ne može promatrati izolirano od drugih mjera, poput upravljanja četvrtima, nadzora, kaznene odgovornosti ili društvenih intervencija. U praksi se zatvaranje stambenog objekta često koristi kao dio šire strategije, gdje se ciljano djeluje na lokacijama koje sustavno narušavaju javni red. Strateška uporaba zahtijeva detaljnu analizu rizika, obrazaca smetnji i potencijalnog učinka na četvrt kako bi se osigurala maksimalna učinkovitost i pravna održivost.
Važan aspekt strategije je povezivanje prevencije i nadzora. Zatvaranje omogućava neposrednu intervenciju u slučaju akutne prijetnje, dok paralelne intervencije, poput društvene potpore, zdravstvenih programa i nadzora, osiguravaju da se smetnje dugoročno ograniče. Kroz ovaj integrirani pristup Zakon Victoria može funkcionirati kao učinkovit instrument u politici borbe protiv potkopavanja, gdje se strukturalne smetnje uklanjaju i obnavlja kvaliteta života u četvrti.
Na kraju, strateška uporaba naglašava da instrument nije samostalni cilj, već dio slojevite strategije javnog reda i sigurnosti. Učinkovitost mjere ovisi o pažljivoj pripremi, intenzivnoj suradnji policije, općine i društvenih partnera te kontinuiranoj evaluaciji. Kada se ti uvjeti zadovolje, Zakon Victoria može služiti kao snažno, preventivno i korektivno sredstvo koje doprinosi sigurnosti, kvaliteti života i borbi protiv potkopavajućih aktivnosti, kako neposredno, tako i dugoročno.
