U nizozemskoj praksi zaštite okoliša i urbanističkog planiranja, dozvole, iznimke i odluke o derogacijama čine temelj uravnoteženog i održivog razvoja područja. Kroz opće odredbe o zaštiti okoliša (Wabo), Zakon o upravljanju okolišem i različite samostalne pravilnike (kao što je Zakon o zaštiti prirode i Zakon o vodama) postavljaju se strogi standardi za emisije, prostornu integraciju i kompenzaciju prirode. Dozvole uglavnom reguliraju aktivnosti, iznimke omogućuju odstupanja privremeno ili pod posebnim uvjetima, dok derogacije (npr. prema Direktivi o staništima) omogućuju odstupanja kada su u pitanju teške društvene ili ekonomske potrebe. Kada vlasti – od općina i pokrajina do Rijkswaterstaat i njihovih nadležnih tijela – budu suočene s optužbama za financijske nepravilnosti, prijevaru, podmićivanje, pranje novca, korupciju ili kršenje međunarodnih sankcija, cijeli sustav postaje ugrožen. Ne samo da se izrada i izmjena dozvola naglo zaustavlja, već dolazi do urušavanja povjerenja od strane poduzeća, investitora i društvenih aktera, što ima ozbiljne posljedice za provedbu održivih energetskih i stambenih projekata te programa obnove prirode.
Financijske nepravilnosti
Financijske nepravilnosti nastaju kada tijela koja izdaju dozvole ne upravljaju pravilno svojim proračunima za pregled i usklađenost. Nedostatak resursa za provedbu postupaka izdavanja dozvola dovodi do kašnjenja u ocjeni složenih studija utjecaja na okoliš (MKB) i takozvanih „SVOB-odluka“ (subvencijski programi za izuzeće od ispitivanja tla). Općine koje sustavno smanjuju broj svojih pravnih i tehničkih zaposlenika mogu dozvole ostaviti neriješenima nekoliko godina ili biti prisiljene zaposliti skupe vanjske konzultante, što narušava kontinuitet i znanje. Razvijači projekata i operateri mreže suočavaju se s neočekivanim dodatnim troškovima i strožom kreditnom politikom banaka koje ne žele riskirati prekoračenja proračuna. To ne samo da dovodi do kašnjenja velikih projekata solarnih ili vjetroturbinskih farmi, već i do kašnjenja u projektima zaštite voda, čime se povećava rizik od poplava.
Prevara
Prevara u postupcima izdavanja dozvola i iznimki javlja se kada se ključne informacije namjerno falsificiraju ili zadržavaju. To može uključivati lažne izvještaje o emisijama kako bi se ostalo unutar graničnih vrijednosti za emisiju dušikovih oksida ili PFAS, ili uklanjanje osjetljivih ekoloških podataka iz priloga studijama utjecaja na okoliš (MKB). Konzultantska tvrtka koja manipulira podacima o mjerenju u dogovoru s javnim službenicima potkopava pravnu sigurnost pogođenih strana. Kada se takve nepravilnosti – često otkrivene putem javnih zahtjeva ili prijava zviždača – otkriju, sve izdate dozvole i iznimke odmah se poništavaju. To dovodi do lavine žalbenih postupaka, revizija slučajeva i dodatnog iscrpljivanja ograničenih kapaciteta općina i pokrajina, zbog čega nove prijave ostaju blokirane mjesecima, pa čak i godinama.
Podmićivanje
Podmićivanje nastaje kada državni službenici ili vanjski stručnjaci primaju podmićivanje u zamjenu za dopuštanje iznimki ili ublažavanje uvjeta dozvola. To se može dogoditi kroz skrivene „konsultantske naknade“ koje u stvarnosti služe kao podmićivanje za izuzeće od normi buke pri infrastrukturnim projektima ili kako bi se ublažile zone gradnje uz Natura 2000 područja. Ako se prijavi podmićivanje, upravni sud odmah poništava cijeli postupak izdavanja dozvola ili iznimki, započinju kaznene istrage i svi donošenje odluka, bilo trenutnih ili budućih, se zamrzava u toj općini. I domaći i međunarodni investitori povlače rizične planove, što zaustavlja energetske prijelaze i izazove u stambenoj izgradnji s kojima se zemlja suočava.
Pranje novca
Pranje novca događa se kada kriminalni kapital bude uložen u projekte koji zahtijevaju iznimke ili derogacije, primjerice putem korištenja „prikrivenih tvrtki“ za postavljanje visokopokretnijih i zagađujućih tvrtki u čistim razvojnim područjima. Općine koje nisu svjesne neobičnih novčanih tokova – ili ne kontaktiraju FIOD ili FIU-NL na vrijeme – mogu nenamjerno pomoći u pranju nezakonitih sredstava. Kada financijska nadzorna tijela otkriju sumnjive transakcije, postupci izdavanja dozvola i iznimki odmah se zaustavljaju, a računi se zamrzavaju. To dovodi do ozbiljnih posljedica: započeti projekti staju, ugovori s izvođačima se raskidaju, a lokalne ekonomije (kao što je poljoprivreda za stakleničke objekte) pate od pravne i financijske zbrke.
Korupcija
Korupcija u vezi s izdavanjem dozvola i derogacijama odnosi se na sustav u kojem su međusobne usluge između donosioca odluka i tržišnih aktera norma. To može dovesti do strukturnih pogodnosti u kojima neki projektni razvojni partneri stalno dobivaju iznimke za izgradnju u zaštićenim priobalnim područjima ili ekološkim glavnim strukturama bez transparentnog pregleda. Takav obrazac podriva principe učinkovitosti, djelotvornosti i integriteta u okolišnom pravu. Nakon parlamentarnih i administrativnih istraga, često slijedi intervencija ministra ili pokrajine, u kojoj se trenutne odluke „zamrzavaju“ i ne smiju se ponovo razmatrati bez neovisne procjene. Kasnjenje koje proizlazi iz toga dodatno opterećuje nacionalni plan ulaganja i šteti međunarodnoj reputaciji Nizozemske kao sigurnog i transparentnog investicijskog odredišta.
Kršenja međunarodnih sankcija
U međunarodnim suradnjama izdavanje dozvola i derogacija može biti u sukobu s politikama sankcija. Na primjer, pri transnacionalnim projektima plinovoda ili graničnim prijenosima otpada koji zahtijevaju iznimke od europskog pravilnika za Natura 2000 područja. Oslobađanje od angažmana sankcioniranih entiteta u takvim projektima odmah dovodi do povlačenja EU subvencija, kazni Ministarstva financija i suspenzije cijelog postupka donošenja odluka od strane nacionalnih i EU tijela. To ugrožava ne samo pojedinačne projekte, već i ugrožava ugled Nizozemske kao pouzdane partnerice u međunarodnim projektima zaštite okoliša i infrastrukture, te može dovesti do međusobnih zahtjeva od strane stranih investitora.
