U Nizozemskoj, država ima posebnu odgovornost za zaštitu građana, poduzeća i okoliša od negativnih posljedica planiranja i upravljanja okolišem. Kada javne vlasti — uključujući općine, pokrajine, vodna tijela, Rijkswaterstaat i njihovo vodstvo ili nadzor — propuste ispuniti ovu odgovornost, privatne strane i društvene grupe mogu pozvati na odgovornost države za štete koje nastaju. Klijenti u sektorima energije, nekretnina i infrastrukture očekuju predvidljiv i zakonit proces donošenja odluka; bilo koja optužba za ekonomsko nepoštenje, prijevaru, mito, pranje novca, korupciju ili kršenje međunarodnih sankcija od strane države podriva ovo povjerenje. U nastavku razmatramo šest najvažnijih kategorija ekonomske i financijske kriminalnosti i kako one dovode do odgovornosti države, zahtjeva za naknadu štete i štete na ugledu u području okoliša i planiranja.
Ekonomska nesavjesnost
Ekonomska nesavjesnost od strane javne vlasti može nastati kada se proračuni za nadzor okoliša, sanacijske mjere ili infrastrukturne mjere pogrešno utvrde, planiraju ili koriste. Primjeri mogu uključivati vodno tijelo koje ne održava odgovarajuće rezerve za zaštitu od poplava, ili općinu koja pogrešno odobrava sredstva za istraživanja zemljišta za neovlaštene projektne razvijače. Rasipanje proračuna i nejasno izvještavanje može dovesti do neočekivanih poreza ili povrata od drugih vlasti, što uzrokuje dodatne troškove za poduzeća. Ako takve pogreške nastanu zbog zanemarivanja ili nezakonitog donošenja odluka, pogođene strane mogu smatrati državu odgovornom za nezakonito djelovanje (članak 6:162 nizozemskog Građanskog zakonika) ili povredu ugovora. U ovom slučaju država riskira visoke naknade, troškove suđenja i loš ugled kao pouzdan partner.
Prijevara
Prijevara unutar nadzorne ili dozvolbene vlasti ozbiljno podriva pravnu sigurnost. Primjeri mogu uključivati krivotvorene ekološke studije u javno financiranim izvještajima, manipulaciju mjerenjima emisije dušika ili namjerno zanemarivanje negativnih procjena u ekološkim procjenama utjecaja. Kada se takve metode otkriju — primjerice putem prijave zviždača ili zahtjeva za javnu uvid (WOB) — država će morati preispitati sve pogođene odluke i dokazati da ubuduće zadovoljavaju sve zakonske zahtjeve. Projekti mogu biti odgođeni, a razvojni subjekti mogu tražiti naknadu za državne troškove i izgubljene profite kao rezultat prijevarnog donošenja odluka. Posljedice nisu samo ekonomske naknade, već i ozbiljna šteta na ugledu pogođenih vlasti.
Mito
Mito od strane službenika ili nadzornih tijela u odlukama vezanim za okolišne i planske projekte dovodi do ništavih odluka, a država može biti kolektivno odgovorna za štetu koja nastaje zbog pogrešne odobrenja. Primjeri mogu uključivati gradske projektne timove koji, za novčanu naknadu, vrše promjene u detaljnom urbanističkom planu ili omogućuju ublažavanje uvjeta za dozvole za gradnju stambenih ili poslovnih objekata. Kada se kriminalističke istrage pokažu da je došlo do mita, sve sporne odluke bit će poništene, a pogođene strane mogu tražiti naknadu za odgode, dodatne troškove istraživanja i izgubljene poslovne prilike. Političke i administrativne posljedice su velike: dionici ili vijećnici u općini bit će prisiljeni dati ostavke, a povjerenje u politiku integriteta općine bit će ozbiljno potkopano.
Pranje novca
Provedba zakona protiv pranja novca također igra ulogu u okolišnim i planiranim projektima kada nejasni novčani prijenosi pojavljuju u transakcijama zemljišta, sanacijskim narudžbama ili subvencijama. Ako općina ili vodno tijelo ne identificiraju ili ne prijave sumnjive transakcije prema zakonu o pranju novca (Wwft), treće strane koje ulažu u projekte mogu podnijeti zahtjev za naknadu kada država reagira prekasno ili pogrešno odobrava dozvole. Odgovornost može biti utemeljena na kršenju nadzorne obveze. Projekti mogu biti zaustavljeni ako se sredstva povuku ili bankovni računi zamrznu, što znači da pogođene tvrtke mogu smatrati državu odgovornom za kašnjenja i kamatne troškove koji nastaju, kao i štetu na ugledu tvrtke prema investitorima i tržišnim akterima.
Korupcija
Korupcija u donošenju odluka o okolišnim i planskim projektima znak je sustavne mreže međusobnih koristi između službenika i poslovnog svijeta. To ide dalje od pojedinačnih slučajeva mita i dotiče samu srž demokratske odgovornosti. Kada politički vođe ili službenici imaju osobnu korist od planerskih odluka — na primjer, kroz sekundarne poslove u razvojnim tvrtkama ili kroz povoljne zajmove — zainteresirane strane i ekološke organizacije mogu zahtijevati da sudovi primijene članak 6:162 nizozemskog Građanskog zakonika (Građanski zakonik) kako bi osigurali da osnovna načela dobrog upravljanja budu poštovana (članak 3:4 i 3:41 Zakona o upravnom postupku, Awb). To može dovesti do povlačenja dozvola i značajnih zahtjeva za naknadu štete protiv države, kao i velikih administrativnih mjera i potencijalnih kaznenih istraga zbog ekonomske kriminalnosti (FIOD).
Kršenje međunarodnih sankcija
Čak i u okolišnim projektima koji imaju međunarodnu komponentu, nizozemska država može biti odgovorna ako podkopava primjenu važećih sankcija. Primjeri ovoga mogu biti odobrenje projekata transnacionalnih plinovoda ili odlagališta otpada u suradnji sa sankcioniranim subjektima. Kršenje sankcija EU-a ili UN-a može dovesti do novčanih kazni i povlačenja subvencija. Privatne strane koje pretrpe ekonomske gubitke ili su prisiljene otkazati ugovore mogu podnijeti zahtjev za naknadu štete protiv države zbog nezakonitog djelovanja ili povrede ugovora. Takav zahtjev ne dovodi samo do izravne naknade, već i šteti ugled Nizozemske kao vjerodostojne pravne države na međunarodnoj sceni.
