Eksproprijacija i obveza tolerancije ključni su instrumenti urbanističkog i okolišnog prava u Nizozemskoj. Oni omogućuju realizaciju javnih i infrastrukturnih projekata koji bi inače mogli biti blokirani prigovorima vlasnika ili susjeda. Ustavna osnova eksproprijacije nalazi se u članku 14. Ustava, a razrađena je u Zakonu o eksproprijaciji (Onteigeningswet) i Uredbi o procjeni utjecaja na okoliš (Besluit milieueffectrapportage), dok je obveza tolerancije uređena posebnim odredbama u prostornim planovima i okolišnim dozvolama (osobito Zakonom o općim odredbama okolišnog prava – Wet algemene bepalingen omgevingsrecht). No kada su uključene strane — od općina do vodoprivrednih organizacija, od razvojnih tvrtki do energetskih poduzeća — ili njihova upravna tijela i nadzorna tijela optuženi za financijsko upravljanje, prijevaru, korupciju, pranje novca ili kršenje međunarodnih sankcija, vladavina prava i provedba projekata odmah dolaze u pitanje. Kašnjenja u infrastrukturnim projektima, mjerama sanacije ili industrijskim zonama ne rezultiraju samo ekonomskim, već i ekološkim posljedicama jer kontaminirana zemljišta ostaju neiskorištena, a nužna ulaganja zaustavljena.
Financijsko loše upravljanje u postupcima eksproprijacije i obveze tolerancije
U postupcima eksproprijacije ključno je precizno vrednovanje imovine kako bi se osigurala pravedna naknada i pokrili eventualni troškovi kazni ili sanacije. Financijsko loše upravljanje očituje se, između ostalog, u zastarjelim procjenama, nedostatnim budžetima za vođenje postupaka ili podcjenjivanju troškova dekontaminacije. Općine ili javne vlasti koje sustavno podcjenjuju pravne troškove ili analize tla mogu biti suočene s neočekivanim izdacima kada se pojavi niz žalbi. To odgađa eksproprijacije, zaustavlja projekte poput željeznica ili električnih mreža i ostavlja prirodna područja izložena duljem pritisku okoliša. U takvim situacijama ulagači i izvođači radova često zahtijevaju dodatne bankovne garancije i veće riziko-premije, što uzrokuje eskalaciju projektnih troškova i gubitak javne podrške.
Prijevara u procjenama i sporazumima o toleranciji
Prijevara u eksproprijacijskim i tolerancijskim postupcima uglavnom se manifestira manipulacijom zemljišnim podacima i krivotvorenjem okolišnih ili zemljišnih izvješća. Procjenitelj nekretnina koji, u dogovoru s javnim službenikom, umjetno snižava vrijednost zemljišta kako bi smanjio odštetu, ili konzultantska tvrtka koja svjesno umanjuje razinu kontaminacije kako bi smanjila troškove čišćenja — sve to podriva pravnu sigurnost vlasnika. Kada se ovakva praksa otkrije, često se ponovo otvaraju već završeni postupci, podnose se nove žalbe, a odluke o toleranciji se poništavaju. To dovodi do lavine zahtjeva za naknadu štete i potrebe za ponavljanjem cijelog eksproprijacijskog procesa, s velikim pritiskom na javna sredstva i dugotrajnim rokovima.
Korupcija u eksproprijaciji i obvezi tolerancije
Korupcija u ovom kontekstu poprima različite oblike: javni službenik koji potajno prima “konzultantske naknade” u zamjenu za nametanje ili ublažavanje obveze tolerancije, ili agent za nekretnine koji se udružuje s razvojnim poduzećima u koruptivne sheme kako bi otkupio eksproprirana zemljišta po umjetno niskim cijenama. Ovakve prakse ne samo da izazivaju kaznene istrage, nego i dovode do poništavanja eksproprijacijskih i tolerancijskih ugovora. Upravni sud tada može odlučiti da se sve sporne odluke moraju ponovno razmotriti, što prisiljava nadležna tijela da iznova provedu mjere, pregovore i isplate — izazivajući višegodišnja kašnjenja i odvraćajući javna i privatna ulaganja.
Pranje novca putem zemljišnih transakcija
Strukture za pranje novca često se otkrivaju kroz višestruke kupoprodaje zemljišta prije početka eksproprijacijskih postupaka. Kriminalne skupine osnivaju paravan tvrtke koje, putem složenih pravnih konstrukcija, kupuju zemljišta čija se legalna uporaba koristi kao paravan za pranje kapitala. Ako općine ne obave dostatnu provjeru ili ako je javni bilježnik korumpiran, postupak postaje lakše izvediv. Kada Služba za fiskalne informacije i istrage (Fiscale Inlichtingen- en Opsporingsdienst – FIOD) ili druga nadzorna tijela otkriju sumnjive transakcije, eksproprijacijski i tolerancijski postupci se odmah obustavljaju, projekti se zaustavljaju, a kaznene istrage mogu trajati godinama. Tako prvotni ciljevi — kao što su proširenje prirodnih područja ili izgradnja elektroenergetskih koridora — dolaze u pitanje.
Sustavna korupcija i sukobi interesa
Korupcija u kontekstu eksproprijacije i tolerancije ide dalje od običnog podmićivanja — ona odražava kulturu usluga i političkog klijentelizma. To se očituje, primjerice, u sustavnoj kupnji političke podrške za promjene u prostornim planovima ili u stalnom pogodovanju određenim razvojnim tvrtkama kroz popustljive politike. U takvim sustavima nedostaje neovisna kontrola: interni revizijski izvještaji se ignoriraju, prijave sukoba interesa se ne istražuju, a vijećnici glasaju suprotno vlastitim smjernicama. Kada se ovakvi slučajevi razotkriju, često dolazi do političkih kriza i prijedloga nepovjerenja. Ministar unutarnjih poslova tada može intervenirati temeljem članka 46. Ustava, preuzimajući nadležnost nad eksproprijacijama i tolerancijskim mjerama — s dalekosežnim birokratskim posljedicama.
Kršenje međunarodnih sankcija
Iako su eksproprijacija i tolerancija u suštini nacionalna pitanja, međunarodne sankcije postaju relevantne kada su u projekte uključeni strani akteri ili subjekti pod sankcijama — primjerice u offshore vjetroparkovima ili međunarodnim prometnim koridorima. Dodjeljivanje prava korištenja ili nametanje obveze tolerancije tvrtkama koje se nalaze na popisima sankcija može dovesti do trenutačnog zamrzavanja europskih subvencija, sankcija temeljenih na međunarodnom pravu i blokiranja ugovora diljem Europske unije. Takve povrede ne samo da ugrožavaju strateške projekte u energetici i infrastrukturi, nego i štete ugledu Nizozemske kao pouzdanog investicijskog partnera, otežavajući buduće suradnje i financiranja.
